Najveća zabluda u vezi sa web dizajnom jeste da je kreativan na onaj lepršavi, “šareni” način. Ako, dok razmišljate o web dizajnu, mislite na boje i grafiku koje vidite u “izlogu sajta” – onda to nije web, već grafički dizajn.
Ovo nerazumevanje fokus stavlja na poslednju po važnosti stvar kada je jedan sajt u pitanju – estetiku. Zbog toga što misle da je estetika sajta jedino što postoji, klijenti nedostatak poslovnih rezultata pokušavaju da reše kroz redizajn. Sa druge strane, početnici web dizajneri koji nose isto nerazumevanje (i klijente nažalost smatraju autoritetima u procesu) svu svoju nesigurnost pokušavaju da kompenzuju upravo kroz “ono što se vidi”.
Rezultat saradnje u kojoj su i klijent i web dizajner fokusirani isključivo na estetiku je sajt koji je skup za održavanje, frustrirajući za korišćenje i poslovno neupotrebljiv.
Suštinske razlike između “lepog” dizajna i web dizajna su sledeće:
1) Lepota se meri subjektivnim utiskom, dok se web dizajn meri egzaktnim podacima – stopom konverzije, jasnoćom navigacije i brzinom dolaska do informacije.
2) Vizuelno delo je statično, dok je web sajt živi, interaktivni mehanizam koji mora da izdrži test različitih uređaja, nepredvidivog ponašanja korisnika i tehničkih ograničenja. Zbog toga je posao web dizajnera da kreira sistem koji savršeno funkcioniše na telefonu od 6 inča u rukama nekoga ko žuri na autobus, ali i na ogromnom monitoru nekoga ko polako istražuje iz kancelarije. Tu estetika pada u vodu ako struktura nije stabilna.
3) “Lep” dizajn često teži kompleksnosti da bi izazvao efekat. Dobar web dizajn, sa druge strane, nemilosrdno uklanja svaki element (boju, tipografiju, animaciju) koji ne služi funkciji ili otežava akciju, jer nije prednost već smetnja.
Nerazumevanje o kome ovde govorimo je opasno jer previđa činjenicu da svaka bespotrebna animacija, iskačući prozor ili agresivna boja troše pažnju korisnika koji na internetu ne čitaju, već skeniraju – došli su da završe zadatak, a ne da se dive dizajnerovom umeću.
Međutim.
Moj cilj u ovom tekstu nije da vam objasnim kako estetika nije bitna. Prijatna atmosfera na sajtu – koju kreira upravo estetika – jeste nešto što doprinosi izgradnji poverenja prema brendu.
Postoji psihološki fenomen poznat kao Aesthetic-Usability Effect u kom korisnici često misle da stvari koje izgledaju lepo ujedno rade bolje i kvalitetnije, čak i kada to nije sasvim tačno.
Estetika je tu da izgradi početno poverenje i profesionalni kredibilitet u prve 3 sekunde. Ali se njena uloga tu i završava. Ako sajt ispod lepe fasade ne radi svoj posao (i ne isporučuje vrednost), korisnik će otići.
To što sam na početku teksta rekla da je estetika poslednja po važnosti, znači da će kvalitetan sadržaj i ponuda uvek kompenzovati “običan” dizajn – pod uslovom da je sajt tehnički funkcionalan. Ali, savršen dizajn to nikada neće učiniti za nekvalitetan sadržaj i lošu ponudu.
Na mojoj obuci učimo da gradimo tehnički funkcionalne sajtove. Umesto samog klikanja po ekranu, akcenat stavljam na strukturu – najvažniji aspekt svakog sajta, i na proces izrade kroz koji spoznajete logiku mehanizma koji kreirate.
Sa ovim znanjem bićete osposobljeni da kreirate sajt kakav vi ili vaš klijent zamislite. Takođe ćete imati razumevanje da dugoročno predvidite posledice neadekvatnih zahteva klijenata, umesto da ih bespogovorno ispunjavate. Jedino tako se grade uspešne, dugogodišnje saradnje i generišu nove preporuke. Zato vas pozivam da mi se pridružite.
Sve detalje o obuci, kao i link za prijavu, možete da pronađete ovde:
Za sva dodatna pitanja koja imate – u vezi sa poslom izrade sajtova i/ili mojom obukom, stojim vam na raspolaganju.